Danica (časopis)
| Danica Horvatska, Slavonska i Dalmatinska Danicza Horvatzka, Slavonzka y Dalmatinzka'' | |
|---|---|
 U 10. broju "Danicze Horvatzke, Slavonzke y Dalmatinzke" (14. ožujka 1835.) objavljena je pjesma Antuna Mihanovića: "Horvatska domovina", koja će, s naslovom prema svom prvom stihu "Lijepa naša domovino", postati hrvatskom himnom. | |
| Slogan | 'Narod bez narodnosti je tělo bez kosti' |
| Glavni urednik | Ljudevit Gaj |
| Kategorija | jezikoslovlje |
| Izlazi | tjedno |
| Izdavač | Ljudevit Gaj |
| Prvi broj | 1835. |
Danica (Danicza Horvatzka, Slavonzka y Dalmatinzka) bio je prvi hrvatski književni i kulturni list.[1]
Uz drugi broj Novina Horvatzkih 10. siječnja 1835. izlazi i njihov književni prilog: "Danicza Horvatzka, Slavonzka y Dalmatinzka".[2]
Izlazio je u Zagrebu 1835. – 1849., 1853., 1863. – 1867. kao tjedni prilog »Novina Horvatskih«; pod naslovom »Danica ilirska« objavljivan 1836. – 1843., 1848. – 1849., te 1863. – 1867. godine. Njezin pokretač bio je Ljudevit Gaj. Pridonio je afirmaciji štokavskoga narječja kao hrvatskog jezičnoga standarda.[3] Najvjerniji suradnici u Danici bili su Dragutin Rakovac, Ljudevit Vukotinović i braća Ivan i Antun Mažuranić.
Gaj je časopis Danicza horvatzka, slavonzka y dalmatinzka ispočetka tiskao starim pravopisom. Umjesto jedinstvenog i sustavnog znakovlja iz Kratke osnove on u 10., 11., i 12., broju Danicze predlaže uz – ⟨č⟩, ⟨ž⟩, ⟨š⟩ dvoslovne palatale; ⟨tj́⟩ (za ć), ⟨gj́⟩ i ⟨dj́⟩ (za đ), ⟨lj́⟩ (za lj), ⟨nj́⟩ (za nj). Od 1838. umjesto crtice na j, ⟨j́⟩, pisat će se točka, ⟨j⟩. Znak za glas /ć/ preuzeo je iz poljske tradicije. Tako je uglavnom ostalo do danas. Koliko je novi pravopis funkcionalan, Gaj je pokazao upravo u broju u kojem starim pravopisom predlaže novi, ali zato novim pravopisom tiska Mihanovićevu Horvatsku domovinu koja će kasnije postati hrvatskom himnom, i Kačićevu Pěsmu Radovana i Milovana. Spojivši tako novim pravopisom suvremeno mu stvaralaštvo i tradiciju, Mihanovića i Kačića, Gaj je zacrtao put kojim će krenuti Danica, koja od broja 29, objavljenog 25. srpnja 1835., uvode štokavštinu kao književni jezik te sukladno novom pravopisu mijenjaju naslov u Danica horvatska, slavonska i dalmatinska,[1] a s godinom 1836. mijenjat će joj ime: časopis se zove „Danica ilirska”, a deviza pod kojom se uređuje značajna je za politički trenutak:
»Narod bez narodnosti jest tělo bez kosti.«- ↑ a b Danicza horvatzka, slavonzka y dalmatinzka, dnc.nsk.hr, pristupljeno 22. srpnja 2012.
- ↑ Arhivirana kopija. Inačica izvorne stranice arhivirana 6. veljače 2010. Pristupljeno 22. srpnja 2012. journal zahtijeva
|journal=(pomoć)CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link) - ↑ Danicza horvatzka, slavonzka y dalmatinzka, enciklopedija.lzmk.hr, pristupljeno 22. srpnja 2012.